struka(e): religija

albigenzi (latinski Albigenses, francuski Albigeois), kršćanska sljedba (XI. do XIII. st.) u francuskoj pokrajinama Languedocu i Provansi i u gradu Toulouseu. Ime je dobila po južnofrancuskom gradu Albiju (latinski Albiga) u departmanu Tarn. Albigenzi pripadaju vjerskoj skupini katara (patarena), a slični su bosanskim bogumilima. Njihovo učenje ima različitih elemenata, osobito manihejsko-dualističkog nauka istočnog podrijetla. Albigenzi drže da je svijet stvorio đavao, zloduh Staroga zavjeta koji vlada njime, a čiste su duše zatočene u zlu tvar. Dobri novozavjetni Bog poslao je Krista, jednog od svojih anđela, da pouči ljude kako će se osloboditi i tako »čisti« (grčki ϰαϑαροί, odatle katari) ući u svoju pravu domovinu – nebo. Kako bi se postigao taj cilj, potrebno je potpuno uzdržavanje od svijeta i svakoga dodira s materijom. Pripadnici sljedbe bili su podijeljeni na »savršene« (perfecti) i obične »vjernike« (credentes), imali su svoj viši i niži kler i prevodili su novozavjetne biblijske knjige na nar. jezik. Albigenzi su nekršćansko-dualistički prezir svijeta prikazivali kao idealnu sliku kršćanske askeze, a siromaštvo kao ideal nasuprot bogatoj Crkvi. Oštro su kritizirali Crkvu, njezin moral i dogme, kao i svjetovnu vlast. U početku je građanski pokret poprimio masovne razmjere, jer su im se pridružili velikaši s područja Albija u želji da svrgnu francuskoga kralja. Kako nisu uspjeli pokušaji da se albigenzi obrate, papa Inocent III. sazvao je protiv njih 1209. križarski vojni pohod. Krvavi albigenški rat (1209–29) prerastao je iz vjerskoga u građanski. Ugovorom u Meauxu 1229. francuski je kralj zavladao južnim pokrajinama, a borbu protiv albigenza preuzela je inkvizicija, pa tijekom XIII. st. oni uglavnom nestaju.

Citiranje:

albigenzi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/albigenzi>.